STARI MLIN

Broj komentara : 4 Join date : 2009-03-06

STARI MLIN..

Stari ljudi su pricali,jos u moje doba da ova prica potice iz daleke proslosti i
da je moguce da se desila bas u Luci.Bilo jedno selo,
nekako smjesteno medu brdima a daleko od drugi sela,tako su
zivjeli kazu lijepo i dobro se medusobno pomagali i to je bijo jedini
nacin da svoje svakodnevne teskoce lakse podnose.Zivjeli su iskljucivo
od poljoprivrede i stocarstva a u selo su mogli doci jedino konjskim
putem jer drugoga nije bilo.Imali su u selu i plemenskoga vodu,kojeg su
svi dobro slusali.Zenili i udavali su se izmedu sebe,cesto koga odredi
plemenski voda.Nisu isli ni u kakvu skolu niti je bilo u njihovoj
blizini,vjerovali su da postoji neka sila prirodna a nisu znali
sta.Kazu da su znali u tom vremenu da lijepo zive.Imali su cesta sijela
a igrali su uz razne zvuke koje su sami pravili.Poznavali su ljubav ito
ponekad do smrti, ali se zaljubljeni nebi razdvojili.Oblacili su se od
materijala koji su sami proizvodili,od konopljei cetena bi tkali odjecu
a opanke od koze,narocito je bila dobra goveda koza.Od ovcijeg krzna bi
pravili nesto slicno bundi u stvari neki ogrtac ali iskljucivo od dobra
runa.Godine su razlicite prolazile i tako naide par godina sa jakom
susom bez kise.Mjestani tog sela moradose da naprave mlin u dnu sela
gdje se gotovo spajaju dva brda i tu su mogli da fataju svu vodu koja
je jedino tuda morala da protice i taj mlin je jedini bijo u upotrebi a
ostali svi nisu radili zbog nedostatka vode morali sa radom stati. Stari
ljudi kazu da ni jedna nevolja ne dolazi sama to potvrduje i ova
njihova cinjenica.Bez nedostatka vode,hrane i svega sto je potrebno za
zivot.Tokom noci ko bi mlijo u tom mlinu, pocese da nalaze ljude izutra
mrtve,zadavljene u narod se uvuce strah pa vise niko nesmije da melje
po noci a u selu zavlada glad jer mlin nije mogao da samelje dovoljno
brasna za selo zato sto je radijo samo danju. LJudi
stariji i djeca pocese da umiri a niodkuda nema na pomolu spasa.Jednoga
dana pred samu vece naide neki covjek i zatrazi da noci i da
jede.Mjestani ga dovedose do plemenskoga vode a on ga upita, kako se on
zove.Zovem se COSO i ja nemam nigdi nikoga,hodam po selima i tako
prezivljavam.Ovdi nema hrane,nemamo ti sta dati da jedes,imamo jedan
mlin i ko god melje nocu izutra ga nademo mrtva,odgovori COSI voda
sela.Ja i onako nemam nigdi nikoga pa me nema ko zaliti a ako ne jedem
nesta i tako cu umrijeti,dajte mi da jedem i ja cu nocas mljeti u
mlinu,kaze COSO.opet voda sela,dacemo ti zito i kada sameljes skuhaj
sebi dobru pogacu,drugi covjek ja cu dati i curku.Cosi se to dopade i
prista na ponudeno.Seljani brzo skupise obecato pa COSU dopratise do
mlina,pomogose da zaspe te mu pozeljese da srecno prezivi noc i odose
svojim kucama.COSO nalozi vatru i svaki cas poce da gleda mozeli od
samljevenog brasna napraviti pogacu i dok se brasno skupi on spremi
curku i tako stavi da pece pogacu i curku,nije se obaziro sta se
desavalo drugim ljudima jer ga je glad bila gotovo savladala.Vrijeme je
ipak dosta odmaklo dok je to sve COSO pripremijo a onda nesta iznenada
sa tavana oko pola noci, uhh sto mi je zimaa,on se tada sjeti price da
ljudi tu ginu pa poce razmisljati moram ziv do zore biti i ovoga sto se
javlja razvuci da mi ne prilazi,moram biti priseban i nesmijem se
uplasiti to je jedini nacin da se spasim.Coso popravi vatru a onaj opet
sa tavana,uhh sto mi je zimaa,ja sam gladan,dok veceram pa onda sidi pa
se ogri rece COSO prikazi.Coso je zaboravijo da je gladan,poce da
razvlaci sa vadenjem hljeba i curke a ono ga sa tavana stalno
pozuruje,hajde sve peceno veceraj sta cekas.Coso JE ipak poceo sa
vecerom i dugo je razvlacijo ali u neznanju je jednom nestalo svega sve
je tako gladan pojeo.Prikaza sa tavana kada to vide da joj je doslo
vrijeme da side sa tavana,zatrese mlin pa rece,bacicu,baci sta god
hoces rece COSO u tom momentu nesto gruhnu pred njega a COSO
pogleda,vidi da je nesto kao ljudska ruka,uzme to u ruke pa
okreto,prevrto da samo dobije sto vise na vremenu a ono ga stalno
pozurivalo,opet sa tavana bacicu a COSO,baci a pred njega pade i druga
ruka,COSO je uze pa i nju prevrto duze vremena te je na kraju drsko
baci za vrata,a sa tavana ponovo glas bacicu,Coso i ovaj put ponovi
baci,tada pred njega pade ogromna noga,COSO se malo uplasi ali se sjeti
da mora biti pri punoj svijesti pa i nogu poce da gleda ali je nemoze
da odvoji od poda te i nju gurnu za vrata a sa tavana se ponavljase
glasovi sve dok i trup ne padnu pred COSU a onda se pocese da micu
noge,ruke i glava i sve poce da prilazi trupini tako se sve spoji i
ustade na noge ogroman covjek pa se prodera na Cosu ustaj odavno je
vrijeme da se hrvemo.COSO nije vise imao nikakva izbora usta te se poce
hrvati sa tim nalik covjeku.Hrvali se duze vremena,dok COSU obuzese
pjene po ustima on pogleda u onoga nema nista jos,znaci da je ovo puno
vrijednije od mene,moze me samo zora spasiti,dali je daleko pomisli
COSO i tako se nosase jos neko vrijeme a COSU obuzese krvave pjene a
prikazu tek malo bijele,Coso pomisli ovako su svi ovdi umirali jos par
minuta i ja nemogu vise moram pasti a utom momentu zapjeva horoz u selu
a prikaza povika pusti me moram ici,nikud ti nedam,nikuda ti vise nes
ici sto si dolazijo,sto ubijas ljude ovdi pa ljudi umiru,sutra kad dodu
hocu da te ubiju oni,sve cu te dotle drzati,pusti me molimte nikad vise
necu doci,pusticu te ako sigurno nes vise nigdi ovdi doci,necu rece
prikaza a horoz opet zapjeva,molimte pusti me nikad vise necu
doci,dobro onda idi ako ikad dodes vise nes otici i tada ga pusti jer
nije vise imao snage da ga drzi.Coso se odmori pa se umi a u taj cas se
pomolise ljudi sa halatom za kopanje da ga ukopaju misle da je pogino i
on.Kada ugledase COSU da je ziv i da je zito samlijo bi him drago pa ga
zagrlise a on him sve isprica.Voda sela odredi da se COSI napravi kuca
i da ga odma ozene,tako je COSO postao ugledan u selu i zasnovo je
svoju porodicu,ako su zivi i danas su dobro.

» mlin